Prvi dan
U ponedjeljak 2. rujna 2024. moja škola organizirala je kampiranje u školskoj šumi. Činilo mi se da bi moglo biti zabavno pa sam odlučila ići. To je bilo prvi put da sam kampirala negdje pa je to bilo jako zanimljivo iskustvo.
Prvi smo dan ujutro stigli autobusom do šume te ubrzo po dolasku počeli slagati šatore. Bilo je jako vruće, ali i dalje jako zabavno. Nakon toga smo složili odmaralište u šumi. Na drveće smo objesili ljuljačke i ležaljke.
Nakon odmora zapalili smo logorsku vatru kako bismo mogli ispeći roštilj. Sva hrana bila je odlična i jako ukusna. Kad smo se najeli svatko je išao oprati svoje tanjure i pribor za jelo.
Napravili smo tablicu po danima s dužnostima koje ima svaki učenik (tko bude koji dan prao posuđe, tko bude kuhao, tko čistio itd.)
Zatim smo otišli dublje u šumu gdje nas je čekala zanimljiva aktivnost. Trebali smo hodati po dugoj zelenoj traci kao neki akrobati. Ta traka bila je poprilično visoko i razmak od jednog drveta do drugog bio je dosta velik. Svi su pokušavali održati ravnotežu, ali nitko nije uspio proći po cijeloj traci bez nečije pomoći. Bilo je zabavno, ali nažalost ja nisam akrobat pa mi to hodanje po traci nije baš išlo najbolje.
Nakon što smo se vratili do kampirališta, odlučili smo igrati društvenu igru Alias. To je bilo jako smiješno i nezaboravno jer su mnogi objašnjavali pojmove na lude načine i dobivali još luđe odgovore. Navečer smo svi sjeli oko vatre i pekli sljezove kolačiće. Atmosfera je bila jako dobra, a sljezovi kolačići još bolji.
Poslije toga sam se otišla otuširati, ali tamo me dočekalo jedno neželjeno iznenađenje. Tuš-kabina bila je prepuna pauka i paukove mreže. Prvo mi je trebalo neko vrijeme da sve te pauke maknem; na svu sreću ja pauke volim pa to nije bio problem. Kad sam se otuširala, otišla sam u šator koji sam dijelila sa svojom prijateljicom Mirtom. Uspjela sam zaspati, ali je bilo jako neudobno jer nam je šator bio na padini i sve je bilo puno kamenja. Unatoč tome uspjela sam se naspavati.
Drugi dan
Probudila sam se dosta rano ujutro. Neki učenici već su neko vrijeme bili budni i pripremali doručak s profesorima. Pojela sam jedno jaje na oko.
Nakon doručka dobila sam zadatak skupljati granje iz šume i bacati u vatru. Kad je svatko odradio svoj zadatak, imali smo odmor te sam se ja odlučila ići još malo odmoriti u šator i slušati glazbu.
Kasnije smo svi dobili zadatak napraviti putokaze za snalaženje oko šume. Mirta i ja smo radile putokaz za wc zvan „mala i velika posla”. Za vrijeme izrade putokaza, došao nas je posjetiti jedan zanimljivi gost. Kuhar Mario Mandarić koji je suvlasnik restorana s Michelinovom zvjezdicom.
Nakon što je otišao, profesori su nam pripremili ručak. Skuhali su grah i bio je jako jako ukusan. Svi smo ponovo nakon ručka prali svoje posuđe i zatim smo igrali društvene igre i odmarali na ležaljkama u odmaralištu.
Vrijeme je brzo prošlo i došla je večer, a s njom i večera. Za večeru smo na štapu iznad vatre pekli jeger i kruh. Bilo je još raznih namaza tako da je svatko mogao birati što želi jesti i sam sebi složiti večeru. Kraj vatre smo ostali do kasno navečer. Zatim smo je ugasili i otišli spavati u šatore. Mirta i ja još nismo bile umorne pa smo odlučile igrati Uno još neko vrijeme. Bilo je smiješno i zabavno. Ovaj put sam bolje spavala.
Treći dan
Sljedeće jutro ponovno smo slagali doručak, a profesori su probudili ostatak učenika. Za doručak sam pojela paštetu na kruhu. Zatim smo svi dobili zadatke koje trebamo odraditi prije nego što se počnemo pakirati i rastavljati šatore. Sve suđe, hranu i ostale stvari oprali smo i pospremili.
S Mirtom sam rastavila šator i pospremila ga te smo krenuli prema mjestu gdje nas je čekao autobus. Trebali smo malo duže hodati do tog mjesta, a kad smo napokon stigli, autobus nas je dovezao natrag u školu.
Svakako moram pohvaliti profesore na odličnoj pripremi roštilja i graha. Ovo kampiranje mi se jako svidjelo i voljela bih ga opet jednom ponoviti.
